Unatoč tome što su Europska unija i južnoamerički trgovinski blok Mercosur nedavno u Montevideu postigli sporazum o slobodnoj trgovini, barem formalno stvar još nije gotova. Treba ga ratificirati Vijeće EU (države članice) te Europski parlament, a zbog razlika u stavovima određenih zemalja članica EU, čini se da će, ako ništa drugo, oko toga biti još rasprava.
Naime, pregovori o tom sporazumu vode se već 25 godina, a predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen potpisala ga je za vrijeme održavanja samita Mercosura, bloka kojeg čine Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, izjavivši pri tom kako je to sporazum u kojem su obje strane na dobitku i koji će donijeti značajne koristi potrošačima i poduzećima na obje strane.
Međutim, kako smo i ranije pisali, tom se sporazumu najviše protivi Francuska koja želi zaštiti svoje poljoprivrednike od južnoameričke konkurencije, a nedavno joj se priključila i Poljska, pa se činilo da je potpisivanje sporazuma manje vjerovatno. Osim toga, veliki otpor pružaju i aktivisti za zaštitu klime koji strahuju da bi sporazum mogao dovesti do daljnje deforestacije u južnoj Americi. Ipak, Njemačka i Španjolska su veliki zagovornici sporazuma, što je zasigurno bilo vjetar u leđa von der Leyen da ga ipak potpiše. Podsjetimo još k tome da nije jasna ni pozicija Hrvatske u ovom prijeporu jer kao što smo već pisali, naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na čelu s Gordanom Grlićem Radmanom podržava sporazum, dok Ministarstvo poljoprivrede s ministrom Josipom Dabrom pokazuje značajnu skepsu upravo onakvu kakvu iznose francuska i poljska vlada.
Upravo zbog svih tih ’nesporazuma‘ unutar EU još nije završena priča oko sporazuma kojeg je potpisala von der Leyen. Kako nam kažu u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK), u idućih šest mjeseci treba napraviti pravnu pripremu teksta o kojem će glasati Vijeće EU-a, to jest države članice i Europski parlament. Za potvrđivanje je potrebna kvalificirana većina u Vijeću EU-a, odnosno najmanje 55 posto država članica u kojima živi 65 posto stanovništva EU-a. Za odbijanje sporazuma Francuska bi morala okupiti još barem tri članice koji čine najmanje 35 posto stanovništva EU-a, što se ne čini nemogućim, pogotovo ako pridobije Italiju. U Europskom parlamentu pak potrebna je natpolovična većina zastupnika.
Usprkos prednostima ne jenjava skepticizam
Von der Leyen će, naravno, braniti sporazum potpisan s Južnoamerikancima. Već je rekla da se tokom pregovora vodilo računa o zabrinutosti europskih farmera i da sporazum sadrži snažne odredbe za zaštitu njihovih interesa. Osim toga, naglasila je kako je više od 350 europskih poljoprivrednih proizvoda zaštićeno oznakom zemljopisnog podrijetla te da su europski standardi za hranu i zdravlje ostali netaknuti. Što se pak tiče samih proizvođača iz zemalja Mercosura, von de Leyen je posebno istaknula da će se oni morati striktno pridržavati tih standarda da bi imali pristup tržištu EU-a.
Sporazum bi, kako smo još i ranije pisali, europskim tvrtkama trebao uštediti četiri milijarde eura godišnje na carinama. Kada profunkcionira, uklonit će trgovinske zapreke i povećati izvoz na tržište od oko 700 milijuna ljudi.
Usprkos svemu tome, osim pojedinih zemalja članica i ekoloških udruga, i europski poljoprivrednici također već nekoliko godina oštro kritiziraju dosadašnje pregovore i sada već potpisani trgovinski sporazum tvrdeći da on opasno prijeti njihovu sektoru. Uostalom, nedavno su zbog toga organizirani prosvjedi europskih poljoprivrednika u Bruxellesu.
U toj borbi im se pridružio i HPK koji je podržao zajednički stav udruženja EU poljoprivrednika Copa Cogeca. Iz HPK ističu kako se protive trenutnom ugovoru i dvostrukim mjerilima jer smatraju da EK ne može tražiti od naših proizvođača visoke standarde, a uvoziti robu po niskoj cijeni i niskim kriterijima proizvodnje. S druge strane, kako upozorava Copa Cogeca, ogromne su razlike u proizvodnim standardima te u dom europskom poljoprivrednom udruženju tvrde da će uvoz Mercosurove poljoprivredne robe de facto uspostaviti dvostruke standarde i nepoštenu konkurenciju za neke ključne europske proizvodne sektore. Ističu kako je vrlo važno da se sporazum pravilno provodi i jamči reciprocitet za poljoprivredno-prehrambena poduzeća EU-a, posebice mala i srednja europska poduzeća.
I Baby beef je protiv sporazuma
– Mercosur nije istinsko jedinstveno tržište, već je vrlo protekcionističko i ima mnoge prepreke u odnosu na proizvode EU-a. Primjerice, Brazil je glavni dobavljač mesa Uniji, ali nameće ograničenja, koja nisu u skladu s međunarodnim pravilima, na mnogim našim mesnim proizvodima. HPK je već više puta reagirao sa zabrinutošću na Mercosur sporazum i na nacionalnoj i na EU razini. Glavni kamen spoticanja je uvoz u EU roba koje se proizvode po standardima koji nisu u EU dopušteni ili su niži od istih. Tu konkretno mislimo na procese i sredstva koje se koriste kako u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji tako i u preradi van EU. Naši stavovi su javni i izražavamo ih kod svih medijskih komunikacija kako kroz HPK platformu tako i kroz krovnu EU COPA-COGECA platformu. Ministarstvo poljoprivrede te naši EU parlamentarci su upoznati s našim stajalištima, međutim nismo dobili nikakvu konkretnu reakciju – ističe predsjednik HPK Mladen Jakopović.
U udruzi Baby beef također su skeptični po pitanju sporazuma s Južnoamerikancima. Podsjećaju da je hrvatska poljoprivreda, zajedno sa pratećom prehrambenom industrijom, nespremna ušla u EU, zbog čega su hrvatski proizvodi nekonkurentni ne samo u EU, nego i šire. Posljedica je da je u ovih 11 godina članstva u Hrvatskoj prestalo s radom mnogo organizatora poljoprivrednih aktivnosti koji su bili karika u lancu ka proizvodnji poljoprivrednih proizvoda više dodane vrijednosti.
